Primjenom novog Zakona o PDV-u (NN 73/13) učestala su pitanja o značaju i primjeni „pojednostavljenog računa“ poreznih obveznika.
Pojednostavljeni račun predstavlja novinu u našem poreznom sustavu a detalji oko njegove primjene propisani su u članku 79. stavku 12. Zakona. Takav račun može izdati porezni obveznik za obavljene isporuke dobara i usluga čija svota nije viša od 700,00 kuna.
Takav pojednostavljeni račun može se izdati i kada se radi o terećenju, odobrenju ili dokumentu kada se mijenja prvobitni račun.
Takav račun mora sadržavati sljedeće podatke:
1. broj računa i datum izdavanja,
2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja) te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i slično),
3. ime i prezime (naziv), osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
5. iznos naknade s uključenim PDV-om razvrstane po stopi PDV-a,
6. iznos obračunanog PDV-a razvrstanog po stopi PDV-a,
7. kada je izdana isprava ili obavijest koja se smatra računom u skladu s člankom 78. stavkom 8. ovoga Zakona, uputu na prvobitni račun uz pojedinosti koje su izmijenjene.
Porezni obveznik ne smije izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara ili usluga koje obavi u drugu državu članicu.
Napominjemo da je mogućnost primjene pojednostavljenog računa stvar slobodne procjene svakog poreznog obveznika. On sam odlučuje da li mu se isplati ugradnja takvog programskog rješenja koje razlikuje izdavanje redovnih od pojednostavljenih računa, samo radi nenavođenja triju stavki koje pojednostavljeni račun ne treba sadržavati.
