Na području Kastafštine, Klanjštine i Grobinštine, područje koje danas pokrivaju općine Viškovo, Klana, Jelenje i Grad Kastav, u nekad siromašnom pasivnom kraju u zaleđu Kvarnerskog zaljeva, između trgovačke, industrijske Rijeke i modne, turističke Opatije, moralo se uvijek živjeti poduzetno da bi se živjelo. Biti poduzetan često ne znači biti bogat u materijalnom smislu, ali da u duhovnom.

U tom je kraju davne 1885.g. utemeljena je prva obrtnička škola, u ovom dijelu Europe, poznata pod nazivom Delavska škola Kastav. Škola koja je davala majstorska znanje brojnim žiteljima kvarnerskih otoka, Gorskog kotora, Hrvatskog primorja, Liburnije i Istre.

Uz ta znanja stvarala su se gospodarska, kulturno-umjetnička, društva potpore, škole, čitalnice. Stvarano je društvo znanja i gospodarstvo temeljeno na znanju.

Nakon drugog svjetskog rata stvarao se neki drugi sustav vrijednosti koji u sebi nije nosio taj poduzetnički duh čovjeka ovog kraja. Ali ipak ovo se je poduzetništvo preobrazilo u industrijsko poduzetništvo. Industrija Rijeke i obale, turizam Opatije, Crikvenice i otoka postao je sinonim za uspjeh, te se bilježi značajan gospodarski rast. 1991.g. raspadom sustava vrijednosti koje nije u prvi plan stavljao slobodno tržište i ulogu pojedinca na tržištu, (iako su sva naša poduzeća imala velike uspjehe na svjetskom tržištu), vratili smo se u vrijeme prije 50 godina, ali nažalost bez poduzetničke infrastrukture koja je branila i stvarala čovjeka-poduzetnika.2000.g. osnovano je Udruženje obrtnika Viškovo-Kastav-Klana-Jelenje, kao prva udruga gospodarstvenika. (Prije drugog svjetskog rata bilježimo ih 10-tak). Najmlađe smo Udruženje u PGŽ. Bilo je veoma teško osnovati to Udruženje. „Grešne strukture" koje se zasnivaju na birokratskim i preživjelim modelima jednostavno onemogućavaju bilo kakve promijene i sve se objašnjava brigom o razvoju gospodarstva, a zapravo se provodi ono „ne talasaj".

Cijeli napor tog Udruženja bio je stvaranje poduzetničkog ozračja, odnosno vraćanje na ona vremena, ali na višoj razini. Sigurno je da smo zbog toga stalno bili prozivani i češće pred odlukama raspuštanja nego podrške. Jedino što nas je spašavalo bili su rezultati gospodarskog i poduzetničkog razvoja našega poduzetničkog područja, što se često navodi kao primjer u Hrvatskoj.

Težimo razvoju suradnje sa lokalnim zajednicama i drugim institucijama, školama i fakultetima, no sve bi to trebalo ići i lakše i brže. Udruženje zadnjih godina posebno radi na informatičkom opismenjavanju, te na promoviranju procesa klasterizacije. Jedno i drugo usmjereno je prema izgradnji gospodarstva temeljenom na znanju, odnosno društva znanja.

U tom smislu potrebno je graditi sustav podrške, povjerenja i odgovornosti svih institucija za razvoj poduzetništva. Nema je u prioritetu od obrtnika i gospodarstvenika stvarati uvjete i promovirati poduzetnike.